недеља, 28. мај 2017.

POVODOM POLEMIKE KREACIONISTI – EVOLUCIONISTI





POVODOM POLEMIKE KREACIONISTI – EVOLUCIONISTI

Bože dragi, čudna dogovora!
Bi li ovo đeca poslovala?
                                  Njegoš

            Ako samo jednu riječ iz citata od Njegoša zamijenim pa umjesto dogovora, kojeg odavno nema između kreacionista i evolucionista, kažem razgovora, pitam se bi li ovo đeca činila?
            Veleučeni ljudi u pomenutoj polemici mi se doimaju slično kao dvorjani i carevi podanici u Andersenovoj bajci Carevo novo ruho.
Da bi se razumjelo ovo što ću napisati trebalo bi se na tu bajku podsjetiti. Ukratko, prevaranti su caru koji je bio opsjednut modiranjem, rekli da će mu napraviti odijelo koje nikad nijedan car nije imao ali da će odijelo moć vidjeti samo oni koji su  vrlo umni. Car je tu informaciju razglasio. Kad se on pojavio u novom odijelu bio je go. Dvorjani i podanici (paradigma za poltrone), da se ne bi pokazali da nisu veleumni, hvalili su carevo novo ruho. Jedan podanik je sa sobom poveo svog malog sinčića i dijete je, dok su svi hvalili carevo novo ruho, reklo: car je go!
            Ja ću u ovom tekstu da budem sličan dijetetu, koje je, dok su drugi hvalili carevo novo ruho, reklo: car je go! Moja konstatacija neće se dopasti ni kreacionistima ni evolucionistima, jer i jedni i drugi od drveća ne vide šumu. Njihovi razgovori mi se doimaju kao kad bi neko htio da o ogromnoj neosvjetljenoj prostoriji, punoj svakojakih stvari, stekne prestavu tako što će je osvjetljavati jednom zrakom svjetlosti. Predstavu o prostoriji je moguće steći jedino ako bi se ona osvijetlila svetiljkom. Čovjek naše civilizacije je maligno sklon jednostranosti i podsjeća me na jednu indijsku priču.
            Naime, sljepci su nabasali na slona i htjeli, pipajući dijelove njegovog tijela, da jedan drugom objasne kakva je to životinja. Onaj što je pipao nogu govorio je da je to životinja kao stub, slična drvetu, a onaj koji je opipavao uho da je ista kao i lopuh (biljka velikih listova) itd.
            Polazim od sebe. Začet sam, biologija dokazala, od jajne ćelije svoje majke i očevog spermatozoida, isto kao i vi koji čitate ovaj tekst. Ali o nastanku života na zemlji i njegovoj savršenoj diverzifikaciji, mi znamo, nažalost, slično koliko i sljepci u indijskoj priči o njihovom pokušaju odgonetanja kakav je slon. I osnovni uzrok nesporazuma između kreacionista i evolucionista je zbog toga što nauka još nije utvrdila kako je na zemlji nastao živi organizam sa sposobnošću razmnožavanja.  
            Kad god hoćemo da predstavimo nešto nepoznato poslužimo se analogijom sa poznatim. Činim pokušaj da opravdam moto ovog teksta, uzet od Njegoša.
            Nakon završetka ekonomskog fakulteta prvo zaposlenje (1970. g.) imao sam u sarajevskom Energoinvestu, tada jednoj od stotinu najvećih firmi u svijetu. Kreativni osnivač i direktor tog preduzeća, Emerik Blum, student Praškog univerziteta, prvi je u BiH nabavio IBM računarsku opremu za vođenje knjigovodstva. Za njen smještaj trebalo je oko 100 m². Sada daleko veće mogućnosti ima računar na kojem pišem ovaj tekst.
            Zapitajmo se je li prvi računar nastao slučajno ili ga je kreirao ljudski um?
            Slično pitanje se može postaviti i o nastanku života na zemlji pa i čovjeka kao vrste. Sa vidikovca ovog pitanja polemike između kreacionista i evolucionista mi se doimaju kao: bi li ovo đeca činila?
            U Bibliji je zapisano da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku. Zar i čovjek nije stvorio u računaru hardver na „sliku i priliku“ svog mozga, a softvere na „sliku i priliku“ raznih profesija i obazovnih nivoa ljudi?
            Na početku je računar bio, u odnosu na ono što je sada, slično što je šimpanza upoređen s čovjekom.    
            Skratiću! Na početku je kreacija, a kasnije je evolucija!
            Uzimam svoj primjer. Rođen sam (1943. g.) kao neželjeno (šesto) dijete. Kojim roditeljima je u ratu, pored petoro gladnih dječijih usta, bilo poželjno da imaju i šesta? U sedamnestoj godini sam, zbog nemogućnosti da nastavim školovanje, strugnuo sa sela u grad i zaposlio se kao građevinski radnik. Kasnije, uz rad,  pohađao sam večernju srednju školu. Po njenom završetku dobio stipendiju i studirao (nakon prve godine redovnog studija) paralelno, a vanredno, na još jednom fakultetu. Kao student bio sam duhovni i jedan od praktičnih vođa (u Sarjevu 1968. g.) studentskih demonstracija. Objavljivao sam tekstove, buneći se protiv jednoumlja. (Vidjeti na www.durmitara.com osnovne biografske informacije). Dvadesetak godina sam maltretiran kao disident, a za Udbu, me, pored ostalih njenih doušnika, špijunirao i Vojislav Šešelj. (Njegov karton iz SDB, objavljen u knjizi 2003. g., na mom je blogu).
            Dakle, kreacijom sam nastao kao seosko dijete, od nepismenih roditelja, a sopstvenom evolucijom sam postao univerzitetski profesor i, što je bitnije, postigao i prosvjetljenje, uz pomoć joge i Jungove nauke. To postignuće mi je omogućilo da prvi, 150 godina nakon štampanja Njegoševe Luče mikrokozma, pismeno pokažem njeno dešifrovanje i dokažem da je Njegoš bio prosvjetljen. Da je bio postigao, na kamenjaru, isto stanje duha za koje su Isusovi „mentori“, eseni, Isusa kao dječaka poslali na ezoterijsku obuku od Egipta, preko Vavilona do Indije, iz koje se Isus vratio prosvjetljen.
            Prvo je kreacija, sa sjemenom, potencijalom za evoluciju.
            Između kreacionista i evolucionista ne bi trebalo da bude nesporazuma.
Nastao sam kreacijom, a ovo što sam sada je rezultat (samo)evolucije.
U svojoj porodici, i sa očeve i sa majčine strane, prvi sam postao akademski obrazovan. Iskoristio sam, na najteži mogući način, mogućnost evolucije. Drugi nisu iskoristili tu mogućnost – pretpostavljam da je svi ljudi apriori imaju – a ona je da od seoskog čobančeta stignete do univerzitetskog profesora i, uz to i,  prosvjetljenika.
Ovo što ću napisati biće uvredljivo za moju rodbinu, a i za poznanike, pa moguće i za učesnike u raspravi o Deklaraciji .... U indijskoj duhovnoj tradiciji postoji stav da je razlika između neprosvjetljenog čovjeka i prosvjetljenika slična onoj koja postoji između majmuna  i čovjeka.
Nakon postignutog prosvjetljenja, doživljavao sam sebe, onakvog kakav sam bio ranije, uprkos ogromnog obrazovanja, zaista kao majmuna u odnosu na ono što sam postao nakon prosvjetljenja.
U indijskoj duhovnoj tradiciji, stanje koje se imenuje prosvjetljenjem, smatra se najuzvišenijim ciljem čovjekovog ovozemaljskog života. Zapadnjaku je nepojmljivo da su indijski prosvjetljenici smatrali da je na čovjekovoj evolucionoj ljestvici manja razlika između čovjeka i šipanze nego između prosvjetljenika i neprosvjetljenog čovjeka.
To isto je, svojim riječima, tvrdio i Niče. On je smatrao da je čovjek prelazni oblik do prosvjetljenika, kojeg on imenuje nadčovjekom. Zapadno od Indije o prosvjetljenju nije bilo poznato skoro ništa ni prije nove ere pa ni na razmeđu dvije ere. Krunski dokaz za ovo je Sokratovo smaknuće, što je najveća mrlja na sjaju koji je bio postigao atinski duh.
Sokrat je bio dostigao prosvjetljenje, ali ugledni a neprosvjetljeni Atinjani o tom stanju duha pojma nisu imali i optužili su Sokrata da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država i zato su ga osudili na smrt pa ubili. Prosvjetljenik Boga, to jest njegov otisak u sebi, pronalazi u nesvjesnim dijelovima svoje psihe i s njim se sjedinjuje. Zato on potom ne može vjerovati u onog Boga o kome sveštenici trabune vjernicima.
Zbog nepoznavanja, zapadno od Indije, šta je prosvjetljenje, kada se Isus, nakon dvodecenijskog boravka na duhovnoj pouci od Egipta, preko Vavilona do Indije, u svojoj tridesetoj godini pojavio u Judeji kao prosvjetljen, on se doimao, najblaže rečeno, čudno, što je bilo osnova za legende o njemu i kasnije dogme u hrišćanstvu. Na razmeđu drugog i trećeg milenija krajnje vrijeme je bilo da se istina o Isusu objelodani sa stanovišta gdje se susreću religija i nauka o čovjeku, dubinska psihologija. To je učinjeno, ali ta spoznaja još nije dovoljno poznata. Glavne hrišćanske vjerske institucije čine sve što je moguće da se dogma i zabluda o Isusu idalje održi. 
Karl G. Jung, najveći dubinski psiholog svijeta, na naučan način je potvrdio stavove o Isusu koje su gnostici smatrali za vjerodostojne. A to jest da je Isus bio prosvjetljen čovjek, što kao potencijalnu mogućnost ima svaki čovjek, ali da bi on to dostigao potrebna je odgovarajuća pouka i voljno aktiviranje onog što je u njemu uspavano. Njegoš nam je poručio: „Snom je čovjek uspavan teškijem“
Crkveni i svjetovni vlastodršci, i hrišćanski i islamski, su šest puta pokušali da me zbog moje slobodoumnosti, pokazane u šest knjiga, fizički likvidiraju, ali se, u mom slučaju, kako piše u Kur'anu obistinilo, da Allah svakome kad ga dovede na svijet dâ nafaku (širi pojam od hrana) i dok je taj ne potroši, niko ga ne može poslati na hairet, na onaj svijet, ali kad čovjek potroši datu mu nafaku, niko ga ne može spasiti od smrti.
Čuo sam da će sutra, 29. maja 2017., poslanici u Skupštini RS na dnevnom redu imati raspravu o Deklaraciji ....
Mili Bože, čudna razgovora, bili to đeca činila.
Uh, ..., uh!
Herman Hese mi došaptava da postoje ljudi dječijeg uma.
Zbogom i Allah imanet! (Mjesec je ramazana i od srca pozdravljam one muslimane koji su stvarni vjernici, a ne imitatori, što je u dvadeset prvom vijeku postalo moderno biti, mladi kažu, IN).   
  


             
               
             
           
                  


Нема коментара:

Постави коментар